nedjelja, 1. ožujka 2015.

Iz pera učenika

"Daleko u budućnosti, daleko od Arabije, u domovini našoj, salavat ti učimo"

"Insan ima dva stopala. Kad bi ostavio svoja stopala na zemaljskoj kugli, najbliži trag desnom stopalu bio bi trag lijevog stopala. Također, i najdalji trag desnom stopalu bi bio trag lijevog stopala. Kada bi insan okrenuo leđa lijevom stopalu, čitav život bi trošio tražeći trag lijevog stopala, koje je od njega dalje najviše tri raspona. Ponekad insanu toliko znači u kojem smjeru gleda. Jedan naš pogled u pogrešnom smjeru može nam učiniti najdaljim ono što je zapravo, najbliže. Ali, postoji nešto važnije od ''gledati'', a to je ''vidjeti''. Dovoljna su nam dva oka da bismo gledali, ali ne i da bismo vidjeli. Svaki insan koji ima oči gleda, ali samo oni počašćeni hidajetom vide istine koje se kriju iza zvijezde, Mjeseca i Sunca...! Najbolji primjer toga imamo u govoru Onoga Koji sve Vidi, a u kojem je svako slovo, svaka riječ, svaka rečenica mu'džiza za one koji vide: ''To je zaista dalekovidnim pouka''. (Ali Imran)
A zapravo, ponekad nam ni oči ne trebaju da bismo vidjeli istinu, one su samo sredstvo za gledanje. Kako stoji u jednom ajetu: ''...doista nisu slijepe oči, nego srca u grudima''. Onima čija srca vide, oči su samo blagodat od Gospodara, da potvrde njegove mu'džize na dunjaluku. Hvala Allahu, stigao je još jedan rebiu-l-evvel, u kojem smo počašćeni tvojim dolaskom, dolaskom Milosti svjetovima. Do četrdesete godine si bio El-Emin, onda postaješ Nebijju-l-mu'minin... O Allahov Poslaniče, kako si za dvadeset i tri godine mogao objasniti savršenstvo Allahove vjere, od naizgled sitnice do onoga što vodi do Onoga!? Ti si nam bio i bićeš uzor u svemu! U Mekki smo od tebe učili kako saburiti na zulum, u pećini Sevr si nam ukazao da nikad nismo sami, Hidžrom u Medinu si nas podučio da nakon teškoća zaista dolazi lahkoća. Gradnjom prve džamije u Kubi smo od tebe učili da se džamija nalazi u centru našeg života. Medinskim ustavom, koji je prvi napisani ustav na svijetu, podučio si nas kako se reguliše politički život, bitkom na Bedru smo naučili kako se upravlja vojnim sistemom, bejtu-l-malom si nam pokazao kako funkcioniše ekonomija. Jednostavno, čitavim svojim bićem si nas podučio savršenstvu Allahove vjere u svakoj oblasti života. Kad gledamo sve ovo, obzirom na godine, generacije, funkcionisanje svijeta, način života, kao kada okrećemo leđa tragu svog stopala, ti si četrnaest stoljeća daleko od nas! Mi ne gledamo koliko si daleko od nas... Mi te ''vidimo srcem'' u svakom trenutku sa nama! Zapravo, o Allahov Poslaniče, mi smo povjerovali, zavoljeli, a da te nismo očima vidjeli! Ja Resulullah, ti si s nama svaki put kada donosimo Kelime-i-šehadet... Ja Nebijjullah, ti si s nama u svakom namaskom sunnetu... Ja Habibullah, ti si s nama kad postimo ponedjeljkom i četvrtkom... Ja Šefi'ullah, ti si s nama dok dajemo zekat više nego što možemo... Ja Rahmetenli-l-alemin, ti si sa nama dok činimo oprosnitavaf na hadždžu... O Allahov Poslaniče, mi te vidimo u svakom ibadetu i činjenju svakog tvog sunneta. Ti si nam blizu onoliko koliko smo mi blizu tvom sunnetu, i kad smo daleko od tvog sunneta onda smo daleko i od tebe i od Onoga koji te šalje, i od svake sreće koja se stiče...! Ti si nam bliži od tragova svojih stopala, a mi smo na tragovima tvojih stopala! Neka je salavat i selam na tebe, Allahov Miljeniče!"




Muhammed Huzeyfe Küçükaytekin

Nema komentara:

Objavi komentar