Iz pera profesora



SLOVO O KARAĐOZ-BEGU...

Tiho na sedždu Rabbu pade,
i svoje želje Njemu predade.
Pružio ruke usnama miče,
 svoje želje Milosnom izriče:
Medresu, džamiju,
 most i dućane,
ostavljam za dolazeće
 mlade insane,
da im za korist i hajr služe,
da svjetlo islama
 sija što duže.
Neka se duše mladih insana,
u Medresi, napajaju
sa vrela islama.
 Mlade softe
 neka ikre' uče,
da ljepotu nauke dokuče.
Nek' stasaju uz Neretvu tihu,
nek' vakifu prouče fatihu.


Meadin Mrndžić










TRAGANJE

Divlja i objesna
Duboka i nemirna
Između obala
Tutnjala je i hučala
Koritom strmin
Ušće tražeći

Obale kamene
ružama posute
Zapljuskiva
Mudrošću traganja
U ružama trnje gledala

Na momente
Uz mira zvuk
Smiraj nalazi
Ali zvuk
eho postaje

Spletkom smijeha
Zvuk i eho
U zagrljaju obala
Nemir rađaju

Tragala je
Koritom jurila
Ušće tražeći

I našla je

Koritom strmim
Između obala dušmanskih
U more se ulila

U moru voda je
Rijeka više nije


Lejle Mušić,prof.











Nebo se ogleda u mirnoj vodi


Zar oni ne vide da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih mi raskomadali, a od vode smo sve živo stvorili.“  Kur'an

Nakon te riječi, ledeni sjeverac prestade kovitlati talase i vrati se u dubinu magline iza zvijezde Sjevernjače.
Mir prožezrak, a sa sedam nebesa spustiše se prozirni oblaci polena.
Gle, u mliječnopitomoj jezerskoj vodi blistavo se ogleda cijeli Svemir
Gle, nebeska grnčarijase obrće na zvjezdanim orbitama.
Gle, bezbroj krčaga nebeskog nektara!
Allah.
Nakon te riječi nesta nade i straha.
U vadiju božanske osame davno su usahla riječna korita.

I gle, zimzeleno mliječne rijeke čula zvjezdastoupliše u srčano jezero.
Površina mu zablista kao biljurno, a ipak mehko ogledalo.
U njemu se kroz prozirne oblake polena ogleda sedam nebesa

„Zar se srca spominjanjem Allaha ne smiruju?!“Kur'an




                                                hfz.mr. Lejla Boškailo Obradović

Nema komentara:

Objavi komentar